Predsjednik Vlade nam poručuje da su i on i ministri odlazili na teren i eto dokaza da država funkcionira. Nažalost, prešetavanje političara kriznom zonom nije dokaz funkcioniranja sustava.

U uređenim državama taj čin je samo psihološka poruka zajedništva i važnosti trenutka, ali ne i završen čin uloge države. Jer kad političari napuste zonu u kojoj su neki bili zaduženi barem za njihovo čuvanje i praćenje, tada sustav ne prestaje nego još bolje funkcionira, jer nema njih. Nasuprot tome, u našem slučaju razni se nekoordinirani čelnici natječu u izjavama uvreda onima koji su svojom ad hoc nesebičnošću spašavali obraz te iste države dok su se oni "uhodavali" ili "prohodavali" terenom. Nisu navijačke skupine bile smetnja nego oni koji ih nisu znali jasno i hijerarhijski koordinirano uključiti u tako unaprijed podešen sustav spreman prihvatiti svakog dobrodošlog volontera, što uostalom predviđa Zakon o sustavu civilne zaštite.

Zašto su Predsjednik države i predsjednik Vlade došli u Petrinju 28. prosinca, na dan prvog jakog potresa od 5 po Richteru? Pa valjda zato što se dogodilo nešto alarmantno, nešto ekstremno ozbiljno. I nije presudno koliko je zgrada oštetio potres tog prvog dana, jer Hrvatska je doživjela zagrebački potres nakon kojega do danas živi na strepnji od svakog sljedećeg udara. Seizmolozi čija smo imena bolje zapamtili nego imena većine saborskih zastupnika, uporno nam ponavljaju da trebamo biti svjesni opasnosti koja nije nužno završila zagrebačkim potresom. Skreću nam pozornost da je potres od 6,0 desetke puta razorniji od onoga od 5,5 po Richteru, a potres od 6,3 gotovo trideset puta snažniji. Rast je eksponencijalni, a ne tek brojka više iza zareza.

U takvom ozračju, kad se dogodio udar na susjednom rasjedu tek nešto udaljenijem od Zagreba negoli je to kašinski, ozbiljnost situacije je natjerala Predsjednika i premijera da potrče prema Petrinji. I kakav je stožer zaživio nakon njihova dolaska? Država je došla i sve je kako treba, kaže novinarima i svima nama premijer. I sve bi bilo u najboljem redu da se nije dogodio taj raskrinkavajući sutrašnji razorni potres. Molimo novinare da se sjete kako je tog drugog dana izgledala ta uigrana država. Potres je razgolitio bijedni politički igrokaz dviju razina vlasti ne terenu koje zajedno pripadaju istoj sedamdesetšestoručnoj vladajućoj većini. Tajming najsnažnijeg potresa cijeloj je javnosti otkrio kako se župan Ivo Žinić na započetoj pressici koju je prekinuo potres ne nalazi s gradonačelnicima i načelnicima zajedno. Ne, u istoj minuti pressicu je u Petrinji držao gradonačelnik Darinko Dumbović. Onaj isti gradonačelnik koji će vrlo brzo demonstrativno najaviti vraćanje državnih sredstava u okviru hitnog paketa sanacije.

Zašto se do danas nitko nije zapitao kako se u uređenoj državi s usklađenim jedinstvenim koordiniranim sustavom ili stožerom, usred takve ugroze zbog koje su u taj kraj dotrčali Predsjednik i premijer, mogu dogoditi dvije s mozgom posvađane pressice na istu temu, u istom trenutku, na dvije lokacije? Da se u tom trenutku nije dogodio najjači udar, možda mi nikad ne bismo shvatili da su se pressice dvaju očito nekoordiniranih stožera dogodile ne jedna za drugom, nego jedna preko druge. Zar vas ni danas nije sram takve organizacije i takve koordinacije!? Umjesto toga rugate se javnosti jer držite da joj možete servirati štogod hoćete, a da se to nitko neće usuditi propitkivati. A župan i gradonačelnik pripadaju istoj saborskoj parlamentarnoj većini. Pa što biste tek radili da je gradonačelnik iz parlamentarne oporbe? Sabotirali humanitarnu pomoć stanovnicima grada koji "neispravno" glasa? Pa već ste i najavili prebrojavanje kolone za ručak. Baš se netko iz Zagreba, Splita, Rijeke ili Osijeka sjetio da je gladan i krenuo na put u Glinu na besplatan obrok! Pa kakve su krizne obuke prošli ti vaši kadrovi kad ni ispravnu kriznu rečenicu nisu u stanju formulirati!?

Vratimo se prvom danu i vašem boravku u Petrinji. Tada ste trebali vidjeti gdje je i kakav je krizni stožer civilne zaštite uspostavljen u gradu Petrinji i kakav je iznad njega hijerarhijski županijski stožer. Njima ste trebali reći da ne želite vidjeti milimetar neslaganja ili natjecanja u ponašanju oko katastrofe, kakve ste preporuke davali u javnosti nekoliko dana kasnije, pokrivajući time institucionalni nered i činjenicu državnog "neuhodanog" stožera. Umjesto toga, vi ste se prešetavali Petrinjom uvjereni, sada to znamo, da je sama vaša prisutnost, a poslije i ponekog ministra, dovoljna da sve funkcionira! Otišli ste prema Zagrebu uvjereni da ste sve riješili svojom prisutnošću.

Dan poslije dogodio se potres nezabilježene jačine od kad se u Hrvatskoj provode seizmološka mjerenja, a prve informacije su se kretale od 6,0 do čak i 6,4! Nakon svega što smo vidjeli da je u Zagrebu učinio potres petnaest puta slabiji od petrinjskog, vi niste aktivirali nacionalni stožer da spasi očiti nered i nekoordiniranost stožera niže razine. Da ste samo pažljivo pogledali snimke prekinutih pressica, opet biste okom kamere vidjeli da tih stožera tamo uopće nema. Nema više nikakve snimke o tome gdje je završio župan, jer da je krenuo u jedinstveni koordinacijski stožer, za njim bi krenuli i novinari željni cjelovite informacije što će se sada raditi. A još ste to bolje mogli vidjeti nakon pressice gradonačelnika Petrinje. I da se razumijemo, šok i stres u prvim trenucima je ljudski razumljiv. No, nakon toga gradonačelnik ne pokazuje da ima ideju kamo uopće da krene. To znači da on sam zna da nema jedinstvenog zapovjednog mjesta koje ga kao prvu osobu grada i gradskog stožera čeka. Da je postojao ikakav koordinacijski stožer, on bi nakon udara morao doći k sebi i potrčati prema mjestu tog jedinstvenog koordinacijskog stožera civilne zaštite kakvog predviđa i nalaže spomenuti zakon. Ali nije. Jer ga kao takvog ispravno ustrojenog ionako nije bilo.

Imali ste najrazorniji potres u Hrvatskoj od kad se vrše mjerenja, ali vi niste proglasili katastrofu! Trebalo vam je za to više dana nego "Bogu kad je stvarao svijet"! Nacionalni stožer ste uspostavili nakon šest dana! A prema Zakonu o sustavu civilne zaštite, čim se dogodi katastrofa aktivira se lokalni stožer. Čim je lokalni stožer aktiviran, područni se stožer mora staviti u stanje pripravnosti, a kad je aktiviran područni, u stanje pripravnosti se istog trena treba staviti nacionalni. Sve ovo, zbog opsega katastrofe, od prve lokalne do treće nacionalne stepenice, trebalo je biti aktivirano u roku od nekoliko sati nakon razornog potresa 29. prosinca. A znamo li tko upravlja civilima i volonterima na terenu istog trena kad su oni tamo došli – onaj stožer koji je aktiviran sukladno razini katastrofe. Ne može biti da nema stožera nijedne razine, a čim postoji on je taj koji koordinira cijelim sustavom, a ne stihija. Nacionalni stožer koordinira svim aktiviranim resursima, a u nadležnosti je Ministarstva unutarnjih poslova kojem je nadređena samo Vlada. Zašto nacionalni stožer civilne zaštite 29. prosinca nije preuzeo cjelokupnu koordinaciju svim aktiviranim i potrebnim resursima za upravljanje krizom? Trebalo im je vremena da "pohvataju konce"!? Onaj tko to izrekne treba biti odmah smijenjen kao nesposoban za upravljanje krizom. 

Nacionalni stožer znači sve profesionalne i dobrovoljačke službe za krizne situacije ne samo prisutne na terenu nego i odmah uključene u jedinstvenu koordinaciju do razine preuzimanja svih potrebnih resursa u državi, a ne da im samoinicijativni volonteri danima diktiraju tempo! Takvom stožeru, kakvog nije bilo, ne može se dogoditi da ne zna iskoordinirati dobrodošle volontere i prvu ad hoc pomoć. Umjesto nabrajanja službi koje su kao rakova djeca bile rastrčane po terenu, nas zanima gdje im je bio jedinstveni zapovjedni punkt. Gdje je bio nadležni ministar da provjeri kako mu funkcionira sustav, a ne da sam razgledava razrušeni grad. Gdje je bio predsjednik Vlade nakon obilaska grada da osigura sve potrebne brze odluke? On je bio pokrovitelj nereda, jer nije, zajedno sa svojim ministrima, donio ključne odluke uvođenja potpunog reda i koordinacije u upravljanje krizom. Za taj čin uopće nisu ni trebali ići iz Zagreba. Proglašavanje katastrofe i aktiviranje najviše, dakle nacionalne, razine jedinstvenog koordinacijskog stožera civilne zaštite mogli su i trebali obaviti iz Zagreba sat vremena nakon razornog potresa. Nakon toga, mogli su se šetati i obilaziti strukturirani teren, pa ni njihovi dolasci ne bi bili neki teret za cijelu hijerarhijski krizno uigranu organizaciju. Nasuprot tome, sve službe koje nabrajate da su bile na terenu od prvoga dana, sada mogu samo pognuti glave jer su bile talac krizno nesposobnog predsjednika Vlade i njegovog ministra po defaultu nadležnog za civilnu zaštitu. Zato na jeftino podmetanje novinaru da odgovori na pitanje tko to nije bio tamo od strane države, odgovaramo jednostavno: sustav.